Aristokratija vs Pinkosenzitivizam

Sa svojim jednostavnim, toliko uvjerljivim šarmom, i toplim, zlatnim odsjajem, Vilnius me je ostavio u želji da u njemu provodim svako ljetnje veče, svake godine (jer sam svjesna da njihovu zimu baš i ne bih preživjela). Dani u Vilniusu su bili još čarobniji usljed mogućnosti da ga proživim kroz druženje sa lokalcima.

To je još jedan lijepi moderni grad obmotan karakterom, grad koji gleda u budućnost baš kao što se oslanja na svoju dugu istoriju, gdje barokna arhitektura preovladava. S obzirom da mu je prošlost dala raznolikost, može se naići i na neoklasičnu i gotsku arhitekturu, pored sovjetskog funkcionalizma.

Sjeverni dio grada postao je sinonim za modernu: neboderi, visokogradnja i veliki biznis centri doživljavaju svoj procvat. Na jugu je prizor starih tornjeva isturenih u vazduhu, što nas podseća da je ovo grad bogate istorije i tradicije. Svaki ugao Vilniusa je jedinstven, poseban. Pravo je uživanje nailaziti na svakom ćošku na različite ulične umjetnosti – male naljepnice, citate i ostale kreativne izraze u različitim formama.

13931713_10210684143446132_870119640_o

13950804_10210684136165950_1680651994_o

13950827_10210684144206151_948590810_o

13932216_10210684142446107_1045529645_o

Jedna od takvih je Literatu ulica, sa vrcavim, modernim i na nekonvencionalan način elegantnim pločicama po zidovima, koji podsjećaju na zaboravljene ili nepoznate pisce, spisateljice, pjesnike i pjesnikinje povezane sa Litvanijom. Kao minijaturno svetilište za sve one koji su zainteresovani za litvansku književnost.

13950598_10210684143046122_2121927636_o

13978335_10210684143126124_1619565073_o

13978328_10210684142566110_1114367502_o

Jedan od nadimaka ovog grada jeste Grad stotine crkava i nesumljivo je jedan od prvih stvari koju ćete primijetiti stroga, opora ljepota i nevjerovatna raznovrsnost ovih građevina za religijske obrede. Najbolji način za divljenje čitavom Vilniusu jeste na takozvanom brdu “Tri krsta”. Porijeklo spomenika tri krsta je donekle kontraverzno (pitajući okolo čula sam nekoliko tragičnih priča), ali to svakako ne protivurječi činjenici da oni štite najbolji panoramski pogled na čitav Vilnius. Ako se još uvijek pitate koliko crkava Vilnius u stvari krije, ovo mjesto je najbolji izbor za brojanje šiljatih kula.

 

Kako ja zaista uživam u boemskim djelovima gradova, u Vilniusu sam naišla na takav osjećaj u samom centru grada – gdje je smještena republika Užupis.

13987345_10210684136485958_181699070_o

Da, dobro ste pročitali, u centru grada nalazi se republika. Zemlja u zemlji. U ovoj četvrti nekada su živjele lokalne jevrejske zajednice. Vremenom, nakon što je ovo mjesto napušteno, lokalni umjetnici su krenuli da ga naseljavaju. Dok se šeta ovim dijelom, svakako bi trebalo držati oči širom otvorene kako se ni jedan detalj ne bi propustio, jer se nevjerovatan broj umjetnina krije svuda kroz ovo područje.

13932268_10210684141126074_1597809019_o

13978172_10210684136565960_315822845_o

13950897_10210684138286003_744606184_o

13931581_10210684136725964_319717356_o

13931687_10210684142086098_805911330_o

13987178_10210684139646037_644472311_o

13987273_10210684136765965_1564241971_o

13987294_10210684141646087_19283625_o

Dakle, kao što sam već pomenula, ovo je samoproklamovana, uglavnom nepoznata, nezavisna republika sakrivena među granicama Litvanije. Proglašena kao mikro-nacija od stanovnika 1997.godine, predstavlja zajednicu umjetnika i slobodnih duša. Ima svoju zastavu, himnu, ustav, ministre i vojsku. Ustav republike Užupis može se naći na javnom zidu, u blizini samog ulaska u republiku, i preveden je na 23 jezika. Često se može desiti i da zatraže pasoš prilikom ulaska u republiku, kako bi udarili pečat u njega.

13987961_10210684142406106_1660903507_o

Kako je moja prijateljica B. jednog ranog jutra pred sam odlazak iz Vilniusa kazala, “iskreno sam iznenađena čistom arhitekturom i estetikom; potpuno oduševljena momentima kao što su Literatu i Užupis – zato je Vilnius zanimljiv, jer su ovakvi momenti istaknutiji u gradu koji je, van starog dijela grada, relativno neestetski. Suštinski, ja se ovdje osjećam jako prijatno, jer brate, osjećaš ovaj sovjetski vjetar kako duva i on je blago jeziv, ali ja volim kad se na taj način ispolji neki posebni karakter”.

Sljedećeg dana, naš nevjerovatni prijatelj litvanac, zbog kojeg smo imale osjećaj da smo zapravo došle u goste u Litvaniju, poveo nas je u Trakai. Veličanstvo na jezeru. Gradić u blizini Vilniusa, sa svojim zamkom od crvenih cigli koji stvara sliku sa razglednice, prepun velikih, drvenih kuća.  Iako je ovaj dvorac bivao renoviran, uspio je da sačuva svoj istorijski šarm. Trakai je simbol litvanskog turizma, poput Venecije u Italiji.

13918723_10210684144526159_830960590_o

Ubrzo nakon što smo stigli, blaženstvo veslanja je započelo. Iako je počela kiša, to nas nije zaustavilo da se ukrcamo na barku, i da satima veslamo jezerom. Naša mala grupa odmah je pokazala skriveni talenat poznavanja vještine veslanja. To je bio najljepši dan našeg putovanja. Predivnih par sati, sa šansom za iskreno uživanje u prirodi. Definitivno jedna stvar koja daje ovom gradu svoj poseban identitet. Veslali smo dok smo pokušavali da uhvatimo svaki dašak vjetra. Njegovi blagi udari pokretali su našu barku, i vukli nas dalje od obale, dajući nam osjećaj nezaboravne avanture i tišine koja dolazi samo sa vodom.

Kako sam pokušala da uhvatim svaku kognitivnu formu koja bi mogla da dočara osjećaj, ili to naše sjedinjenje sa prostorom, uspjela sam od B. da ponovo dobijem jednu analizu: “Ovo je mješavina Winterfella, italijanskog jezera Komo (zbog ogromne vile na koju se može naići tokom veslanja, na jednom od imanja), nekog američkog univerzitetskog gradića (jer oni uvijek imaju momente sa jezerom) i neke ruske zabiti. Uživam u ovom osjećanju čistog zadovoljstva. Treba mi samo neka knjiga, i eventualno, neko jahanje u blizini dvorca. I široka aristokratska aljina”.

Na kraju našeg putovanja kroz Litvaniju, umjesto odlaska na bal u raskošnim aristokratskim haljinama, završile smo dan sa litvanijskim specijalitetom – šaltibarščiai, hladna supa od cvekle, napravljeno od kefira, kuvanih jaja, puno mirođije uz dodatak kuvanog krompira.

13932150_10210684145086173_368379941_o

Istog trenutka zaboravila sam na aristokratiju. Na svakog plemića i njihove eventualne pozive za bal. Ovo je bilo toliko ukusno, kao da sam istraživala kosmičku vezu sa nebom i zemljom unutra sebe, dok su mi usta bila puna roze tečnosti. Pitala sam se da li je moguće da sam ovo čudo otkrila tek nakon 25 godina svog života.

Оставите одговор