Japan bez sušija

Hajde da pričamo malo o japanskoj kuhinji. Kao što vjerovatno već i znate, većina japanskih jela bazirana je na pirinču (kao osnovnoj namirnici u njihovoj ishrani) i raznom vrstu povrća, morskih riba, začina, umaka i algi.

Od davnina je japanska hrana oslikavana sintagmom „pet ukusa, pet boja i pet načina pripreme“: pet ukusa – slatko, kiselo, ljuto, gorko i slano; pet boja – bijelo, žuto, crveno, zeleno i crno; pet vrsta pripreme – sirovo, kuvano, pečeno, prženo i bareno. Prema tome, govorimo o delikatesnoj hrani, u kojoj se, osim ukusa, velika važnost pridaje i mirisima i bojama.

Ono što možda niste znali, što sam i sama saznala tek kad sam tamo živjela, jeste da je ukus neke japanske hrane veoma teško opisati. Onda sam naišla i na informaciju da je takozvani umami poslednja registrovana, peta kategorija ukusa, koja je upravo definisana u Japanu. Ovaj sočan, slatkastokiselkast ukus nalazi se u mnogim namirnicama, a s obzirom na obilno korišćenje sirovih namirnica, čest je ukus u japanskim jelima.

Ok, sada ću probati da vam prezentujem nešto drugačije od sušija, što nam Japan krije. Čak neće biti razgovora ni o pirinču, a ni o svježoj ribi.

Za početak: japanska umjetnost pravljenja ručka

Bento, japanski ručak, ima dugu istoriju u Japanu. Naime, čak su i samuraji imali specijalne tehnike za obento i smatralo se da je to esencijalni dio pripreme za bitku. Kakav je to ručak? To je hrana lijepo servirana u kutiji za ponijeti. Sada je popularna kod svih ljudi u Japanu, od djece u vrtiću, preko srednjoškolaca i srednjoškolki, i radnika/radnica.

Danas su ovi ručkovi, napravljeni na poseban, sladak način, preuzeli naziv kyaraben. Kyaraben su obično dekorisani sa karakterima iz japanskih anime crtanih filmova, stripova (mangi) ili video igrica. Drugi popularni bento stil je oekakiben ili “slikoviti bento”. Ovi su dekorisani da izgledaju kao ljudi, lživotinje, zgrade, spomenici, ili u oblicima cvijeća i biljaka. Nevjerovatno su popularni – radi se o tehnici pravljena slatkih likova od hrane, koja se ređa u kutiju. Postoje čak i nacionalna takmičenja za najbolji obento.

Iako Vam ne mogu mnogo pomoći oko savjeta za pravljenje simpatičnih ručkova, možemo zajedno na kratko da se zadivimo ovoj japanskoj umjetnosti. Svakog dana na poslu, za vrijeme obroka, mogla sam samo to i da radim – da se divim kako roditelji mogu biti i maštoviti, i naći vrijeme za svoje mališane. Evo samo nekih od njih:

 

 

 

 

Drugo: recept jednog od mojih omiljenih japanskih jela

Jedno od najpopularnijih japanskih jela, i meni jedno od 3 najdraža jeste okonomijaki. Neki ga opisuju kao japansku palačinku, dok ga drugi nazivaju japankskom picom. Nije teško ispeći okonomijaki, samo što nam svakako jeste teže da nabavimo baš sve sastojke. Sastojci za okonomijaki mogu da variraju po želji. U tome i jeste privlačnost ovoga jela. Kao što mu ime govori, pod okonomi (omiljen, yaki – prženo) može proći beskrajno mnogo sastojaka koje možete odabrati po želji, ili koje trenutno imate u frižideru: da li ćete staviti meso, slaninu, kobasicu, ili morske plodove, ili jednostavno ništa od navedenog, zavisi od Vas.

Sve u svemu, pokušala sam na najbolji način prilagoditi ovo jelo našim prodavnicama, a napomenuću i šta će nam zafaliti od sastojaka.

 

 

 

Evo i fotografija sa moje prošlogodišnje okonomiyaki žurke.

Okonomiyaki

Za 2 osobe

Okonomiyaki sos – umak koji se u Japanu kupuje naravno gotov, lagano je kisjelkastog ukusa. Iskrena da budem, nisam ni pokušala da ga nađem kod nas, ali sam našla recept kako da ga napravimo:

·      2 kašike paradajz pirea

·      2 kašike kečapa

·      3 kašike soja sosa

·      0.5 dl vorčester sosa

·      ½ kašike smeđeg šećera

 

Palačinke / Pizza ili jednostavno okonomiyaki

·      100 g brašna

·      150 ml bujona ili vode

·      2 jaja

·      ½ kašičice praška za pecivo

·      kašičica skroba

·      prsohvat soli

·      100 g kupusa

·      2 struka mladog luka

·      100 g morskih plodova/slanine/mesa/neki japanci i sve to pomiješaju zajedno

 

Dekoracija

·      mladi luk

·      majonez

 

Način pripreme:

1. Morske plodove ili meso, zavisi šta ste odabrali, propržiti na malo ulja.

2. Napraviti okonomijaki sos: u posudu umiješati soja sos, paradajz pire, kečap, vorčester sos, đumbir u prahu i biber. U dl vode razmutiti skrob i žuti šećer, sjediniti sve zajedno i staviti na šporet dok ne proključa. Ostaviti sos sa strane, do primjene.

3. Isjeckati mladi luk i kupus. Ostaviti sa strane da pusti vodu kako nebi pokvarilo smjesu od tijesta.

4. Tijesto: Izmiješati brašno, prašak za pecivo, skrob, prstohvat soli, dodati vodu ili bujon i dobro promiješati da bude bez grudvica. Dodati pripremljeno povrće i morske plodove/meso, promiješati. Na kraju dodati jaja i prije pečenja malo bibera.

5. Zagrijati tiganj na umjerenoj vatri, sipati malo ulja i peći palačinku. Okrenuti palačinku i nastaviti pečenje.
6. Preko gotove palačinke staviti šnite slanine* (ko voli), okonomijaki sos i majonez.

* Uz pravi okonomijaki kao dekoracija uz gore navedeno ide i katsuobushi. To je zapravo ‘narendana sušena riba’ – ona se izrenda na sitne komadiće tanke kao piljevina ili ostatak oštrenja olovke. Vrlo je jaka, aromatičnog ukusa i jedan je od osnovnih sastojaka japanske kuhinje. Ukus malo podsjeća na našu prženu pršutu/slaninu. Katsuobushi se koristi za posipanje raznih jela, a kad se pospe po nečemu vrućem (kao npr.preko vrućeg okonomijakija) ti supertanki djelići odjednom doslovce zažive i počnu igrati po površini.