Japanska mačka kaže nyaa nyaa, a ne mjau

Šibuja je jedan od centara Tokija, sa prepoznatljivim pješačkim prelazom koji se grana na mnogo strana i preko kojeg prelazi oko 3000 ljudi na svakom zelenom svjetlu.

Šinđuku četvrt – urbano i šoping parče japanske metropole, čije su raskrsnice zapravo raskrsnice za prošlost, sadašnjost i budućnost, kojima opsesivno ljubazni i fokusirani ljudi jure jedni kroz druge. Preko dana biznis dio, tokom noći party manijak.

Park Hotel, iz filma Lost in translation, upravo se nalazi u srcu Šinđukua. Sa 52.sprata ovog hotela pruža se nevjerovatan pogled na Tokijo i planinu Fuđi. Jesen je ovdje čarobna.

Ropongi dio –  kvart muzeja, koji je već okićen za predstojeće novogodišnje praznike, pruža pogled i na Tokyo tower, simbol Tokija, visok oko 333m, kopija Ajfelovog tornja napravljena vijek poslije originalne verzije.

Harađuku

Već decenijama ovo je epicentar Tokijske ekstremne tinejdžerske ulične mode koji još uvijek njeguje neobične stilove, pa ovdje svakako može da se naiđe na brojne Lolita djevojke. U ovoj okolini su i jedinstveni restorani, kafići, prodavnice poklona i modni butici. Centralna tačka ovog mjesta je Takeshita Dori (Takešita Ulica) i ulice koje je sijeku, sa čijih se bočnih strana ređaju mnoge prodavnice polovne i nove odjeće, najraznovrsnije palačinkarnice, štandovi sa brzom hranom usmjerenom ka modnim trendovima ovih tinejdžerki i tinejdžera.

I ne samo po tome, ovo područje poznato je i jer se u njegovoj blizini nalazi Meiji jingo (Meiđi hram), jedan od glavnih tokijskih hramova, koji je smješten u velikoj zelenoj oazi koju dijeli sa Yoyogi Koen-om (Jojogi parkom).

Jojogi park

Jedan od najvećih i najprijatnijih gradskih parkova, sa širokim travnjacima, jezerima i šumskim područjem. Kako japanci i japanke njeguju tradiciju piknika, i uživanju u dolasku proljeća, ovo mjesto tih dana bude prepuno grupa ljudi koji na travnjacima, sa svom piknik opremom, uživaju ispod bijelih krošanja.

Izakaje

Kao sastavni dio japanske kulture, Izakaje su mjesto gdje se ide radi opuštanja nakon dugog dana. Za dobru hranu, dobro piće i puni užitak tradicionalnog Japana.

To su pabovi u japanskom stilu. Prepune su biznismena koji se od dima cigareta jedva prepoznaju, glasnog pričanja, da ne kažem urlanja i urnebesnog smijeha i beskrajne ponude otsumami (hrana koja prati alkohol, slično tapasima). Japanska Izakaja može biti bilo šta, od male mračne rupe u zidu ili samo jednog šanka sa nekoliko bar stolica, do velikih komercijalnih utvrđenja.

Ime izakaja je jedinjenje riječi “i” (ostati) i “sakaya” (prodavnica alkoholnog pića). Potiču od prodavnica alkohola koje datiraju još iz perioda Edo (1603-1867) kada su kupci mogli ostati u njoj da bi pili kupljeno. Vrlo lako je prepoznati i uopšte naići na izakaju u Tokiju , jer ispred vrata obično stoje papirni crveni fenjeri koji tradicionalno najavljuju izakaju i njeno jeftino jelo i piće.

Uprkos djelovima koji izgledaju kao lavirinti neonskog svjetla, stambena naselja su oaze mira i spokoja. U Tokiju sve prevazilazi funkcionalnost. Sve ideje koje bi na Zapadu bile nepojmljive, u tokiju koegzistiraju mirno, i svi teže harmoniji.